Simbiozna fiksacija dušika ima značajnu ulogu u poljoprivrednoj proizvodnji i nastaje kao rezultat simbioznih interakcija između kvržičnih bakterija i mahunarki. Iskorištava se primjenom bakterizacije, a selekcija visoko kvalitetnih sojeva simbioznih fiksatora dušika od velikog je značaja za uspjeh predsjetvene bakterizacije mahunarki. Cilj istraživanja bio je procijeniti simbioznu učinkovitost autohtonih sojeva kvržičnih bakterija koje noduliraju soju te utvrditi kompatibilnost s dvije sorte. U vegetacijskom pokusu testirani su autohtoni sojevi Bradyrhizobium japonicum izolirani iz različitih regija Hrvatske te dvije sorte soje, AFZG Ana i Gabriela. U fazi pune cvatnje određivan je broj kvržica po biljci, masa suhe tvari kvržica po biljci, masa suhe tvari nadzemnog dijela biljke te sadržaj ukupnog dušika u nadzemnom dijelu biljke. Analizom dobivenih rezultata utvrđene su signifikantne razlike za pojedina istraživana svojstva ovisno o primijenjenom soju kvržičnih bakterija kao i sorti soje. Utvrđena je kompatibilnost između svih autohtonih sojeva i referentnog soja s ispitivanim sortama soje. Istraživanje je pokazalo da je primjena autohtonog soja 126F izoliranog s područja Istarske županije rezultirala signifikantno najvećim brojem kvržica po biljci, najvećom masom suhe tvari kvržica po biljci i najvećom masom suhe tvari nadzemnog dijela biljke. Međutim, najveći sadržaj dušika u nadzemnom dijelu biljke utvrđen je uz primjenu autohtonih sojeva 134A i 95, izoliranih s područja Istarske županije i Koprivničko-križevačke županije, a između kojih nema statistički opravdanih razlika. Primjena autohtonih sojeva B. japonicum rezultirala je signifikantno boljom nodulacijom, masom suhe tvari nadzemnog dijela biljke i sadržajem ukupnog dušika u nadzemnom dijelu biljke u odnosu na referentni soj. Dobiveni rezultati pokazuju da primijenjeni autohtoni sojevi posjeduju veću simbioznu učinkovitost od referentnog soja, a posebno autohtoni sojevi 126F, 134A i 95 s kojima je potrebno provesti daljnja istraživanja.