Suša je jedan od važnih abiotskih stresova i ozbiljna ekološka prepreka pri razvoju biljaka jer utječe na gubitak prinosa. Tolerantnost na sušu kod biljaka je kompleksno svojstvo nekih vrsta i genotipova, te ga se može opisati kao sposobnost biljke da zadrži stabilan i visoki prinos bez obzira na nepovoljne okolinske uvjete. Razlikujemo tri mehanizma za prevladavanje suše kod biljaka: (1) mehanizam bijega od suše, (2) mehanizam izbjegavanja suše, (3) mehanizam tolerantnosti na sušu. Genetička transformacija biljaka genima koji omogućuju pojačano nakupljanje osmolita je efikasna strategija kojom se može postići tolerantnost biljaka na stres. Dvije tehnike koje se najčešće primjenjuju za genetičke modifikacije biljnih stanica su modifikacija pomoću bakterije Agrobacterium tumefaciens i metoda bombardiranjem česticama. Ukupno su tri biljne vrste genetički modificirane za tolerantnost na sušu registrirane u bazi priznatih (odobrenih) genetički modificiranih biljaka (GM Approval Database). To su na sušu tolerantni GM kukuruz, soja i šećerna. Međutim, samo su kukuruz i soja komercijalizirani. GM šećerna trska tolerantna na sušu još je u fazi ispitivanja. Kukuruz, pod nazivom Genuity DroughtGard, je prvi komercijalizirani genetički modificiran usjev tolerantan na sušu, a komercijaliziran je 2013. g u SAD-u. Verdeca HB4 soybean je genetički modificirana soja koja je komercijalizirana 2015. g u Argentini.