Mosor je primorska, srednjodalmatinska planina specifičnog krškog reljefa kojeg karakterizira vapnenački sastav. S obzirom na specifična pedoklimatska obilježja (krš i mediteranska klima), u biljnom svijetu planine Mosor dominiraju mediteranske vrste, odnosno kamenjarska vegetacija, submediteranske šume kao i brojne samonikle jestive vrste. Samonikle biljne vrste koje rastu na opisanom prostoru ljudi sakupljaju od davnina te ih osim u prehrambene, tradicionalno koriste i u fitoterapijske svrhe. Samonikle jestive vrste obiluju brojnim fitokemikalijama, biološki aktivnim spojevima zbog čega pokazuju značajan nutritivni potencijal. U ovom radu prikazano je istraživanje u kojem je glavni cilj bio utvrditi sadržaj bioaktivnih spojeva i antioksidacijski kapacitet te ocijeniti funkcionalna svojstva odabranih samoniklih jestivih biljnih vrsta s lokacije Mosor. Sakupljene su četiri vrste samoniklog jestivog bilja: cikorija (Cichorium intybus L.), obični koromač (Foeniculum vulgare Mill.), dvodomna kopriva (Urtica dioica L.) i svinjak (Sonchus oleraceus L.). Standardnim laboratorijskim metodama analizirana je ukupna suha tvar kao i sadržaj bioaktivnih spojeva: vitamina C, ukupnih fenola, flavonoida i neflavonoida, klorofila i karotenoida te antioksidacijski kapacitet. Temeljem provedenih ispitivanja utvrđene su razlike u istraživanim bioaktivnim spojevima, kako s obzirom na biljnu vrstu tako i s obzirom na ispitivane mikrolokacije na području Mosora. Može se zaključiti da ispitivane samonikle jestive biljne vrste s lokacije Mosor predstavljaju nutritivno vrijedan izvor bioaktivnih komponenti te su visokog antioksidacijskog kapaciteta. S obzirom na navedeno istraživane samonikle biljne vrste posjeduju značajna funkcionalna svojstva te se mogu preporučiti kako iz prehrambenog aspekta tako i kao vrijedan dodatak prehrani za potrebe prevencije brojnih oboljenja.