Šezdesetih godina 19. stoljeća pojavljuje se nova struja u likovnoj umjetnosti koja traje sve do prve polovine 20. stoljeća – impresionizam. Isprva se pojavljuje u slikarstvu, a nešto kasnije i u književnosti te glazbi. Istovremeno, sredinom 19. stoljeća srednja klasa počinje uživati u slobodi i ljepoti prirode te shvaća moć i važnost vrtova u nematerijalnom svijetu. Veliki umjetnik impresionizma Claude Monet i njegovi suvremenici slikaju vlastite vrtove koje stvaraju kao svoje žive prirodne modele te tako postaju relevantan faktor u razvoju hortikulture. Nova tržišta i industrijska revolucija omogućuju donošenje novih biljnih vrsta iz svih krajeva svijeta u Europu. Vrtovi postaju značajni sastavni dio života ljudi - osvajaju veliku pažnju i važnost jer ljudi u njima nalaze duhovni mir i bježe od svakodnevice. Građani srednje klase 19. stoljeća s naglaskom na umjetnike slikarstva, povezuju prirodu i vrtove s vlastitim osjećajima i emocijama, u kojima uživaju ljepotu sezonskog bilja i osjećaju mir i ugodu. Umjetnici momentalnu svjetlost i ugođaj prenose na platno i tako dočaravaju prolaznost ljepote i mijenu prirodnih stanja.