Tradicijski seoski vrtovi su sastavni dio kulturne baštine određenog kraja. Razvijali su se paralelno s društvenim razvitkom i obzirom da su uvjetovani klimom i reljefom određenog područja razlikuju se po geografskim regijama. Depopulacijom i promjenama životnih navika stanovništva dolazi do značajnih promjena u korištenju vrtova, mijenja se način uređenja i odabira biljnih vrsta. Grad Sveti Ivan Zelina smješten je na sjeveroistočnom dijelu Zagrebačke županije. U svom sastavu ima 62 naselja, a u ovome radu istražene su okućnice naselja Gornja Topličica i Nespeš starije od 50 godina. Istražena su vinotočja i seoska turistička gospodarstva Zelinske vinske ceste te predložen odabir vrsta za uređenje. Također, predložene su mjere kojima bi se očuvali vrijedni genotipovi ukrasnih i utilitarnih tradicijskih vrsta. Intervjuiranjem starijeg stanovništva utvrđeno je da se nekada živjelo isključivo od poljoprivrede, u sklopu okućnice nalazio se ograđeni vrt u kojem su se poglavito uzgajale povrtne kulture i ukrasne biljne vrste. Tradicija i običaji bili su nešto što se čuvalo i voljelo. Intervjuiranjem stanovništva doznaju se nazivi tradicionalnih sorata voćnih vrsta, a intervjuiranjem i pregledom Kajkavskog rječnika također se doznaju lokalni nazivi pojedinih biljnih vrsta. Inventarizacijom ukupno 40 okućnica (23 iz naselja Gornja Topličica i 17 iz naselja Nespeš) utvrđeno je ukupno 167 biljnih vrsta iz 66 porodica. Utilitarnu ulogu ima 40 vrsta, ukrasnu 116 vrsta, a utilitarnu i ukrasnu ulogu ima 11 vrsta. Najzastupljenije vrste su jaglac (Primula vulgaris L.), ruža (Rosa sp.), kopitasta pelargonija (Pelargonium zonale L.), perunika (Iris sp.), jorgovan (Syringa vulgaris L.), jabuka (Malus domestica L.) i orah (Juglans regia L.). Najzastupljenija i sa najvećim brojem vrsta je porodica Rosaceae.