Neobnovljivi izvori energije, nafta i plin, danas prevladavaju u potrošnji energije u svijetu. Njihove zalihe su u ograničenim količinama, sve su skuplji i sve više dolazi do izražaja njihov štetan utjecaj na okoliš. Obnovljivi izvori energije trebaju sve većim udjelom zamijeniti energiju iz fosilnih goriva i postati „most” do korištenja nekog drugog goriva budućnosti. Poljoprivredni ostaci i ostaci iz prerađivačke industrije imaju velik potencijal u proizvodnji energije i proizvoda dodane vrijednosti. Pod tom klasifikacijom spadaju i ostaci rezidbe hortikulturnih vrsta, u ovom slučaju ljuske važnijih orašastih plodova (lješnjak, badem, orah). Zahvaljujući novim tehnologijama, ostaci se mogu koristiti na mnogo različitih načina za dobivanje toplinske i električne energije, ali i za tekuća ili plinovita goriva. Piroliza je jedan od načina pretvorbe ovakvih ostataka u energiju. Piroliza je termokemijski postupak koji se izvodi bez prisustva kisika na temelju kojega se mogu dobiti tri različita konačna produkta – bioulje, biougljen i sintetski plin. Cilj rada je bio utvrditi potencijal pirolize lignocelulozne biomase, odnosno ljuski orašastih plodova (lješnjaka, badema i oraha), odrediti lignocelulozni sastav odnosno usporediti goriva svojstva ukoliko se sirovina koristi za proces neposrednog izgaranja. Dobiveni rezultati ukazuju na kvalitetu i visok energetski potencijal istraživane biomase.