Fenomen zabilježenog trenutka zamrznutog i uhvaćenog u vremenu povezan je, između ostalog, s fenomenom slučajnosti. Budući da volim fotografiju i spontani moment koji ona bilježi, odlučila sam slikati prema predlošcima starih fotografija iz prošlosti, oživjeti ih i povezati s današnjicom. Cilj mi nije bio slijepo preslikavanje likova s fotografije već prikazati emocije, situaciju u kojoj su se likovi spontano našli, atmosferu kojom ona odiše. Osim fizičkih obilježja htjela sam prikazati i humorističnu stranu današnjeg vremena i ironiju današnjeg društva. Figurativnim prikazom zeca u punoj plastici htjela sam eksperimentirati i okušati se u različitom materijalu zbog čega sam se odlučila za poliester. Razmišljanjem o izboru materijala htjela sam dovesti u vezu dimenzije skulpture i njezin materijal, što me dovelo do odluke da igrom riječi spojim dva naizgled nespojiva pojma. Veličina i lakoća. Velika figura zeca od laganog materijala. Zec je simbol života i plodnosti, a označavao je i zoru, stvaranje, novi početak. Često se pojavljivao i u bajkama kao lukavi savjetnik koji i nas, kao Alisu u bajci, može odvesti u zemlju čuda. Prizor koji vidimo kroz prozor svoje sobe nosi određeni značaj u našim životima. Moj prozor gleda na susjedne zgrade okružene drvećem. Jedan kadar tog pogleda prenijela sam u svoj rad. Jednolična površina neba čini veći dio kompozicije dok zgrada, puna izmjene svjetla i sjene, zauzima samo četvrtinu kompozicije. Nastojala sam postići jak kontrast između te dvije cjeline. Kontrast je i simboličan, mirna beskrajna površina neba i stambena zgrada pune svakodnevnog žamora i ljudi, a dijeli ih dijagonalnom linija. Mirovanje neba i dinamika svakodnevnice.