Svjetska znanstvena zajednica se od devedesetih godina dvadesetog stoljeća bavi emocionalnom inteligencijom (EI) te je tijekom desetljeća prepoznaje kao važnu ne samo u privatnom, nego i poslovnom životu, a te su spoznaje primjenjive u upravljanju ljudskim resursima, konkretno hotelijerskom menadžmentu. Slijedom navedenog analizirana je situacija u Hrvatskoj te je definiran problem istraživanja, kojim se pokušalo dati novi znanstveni doprinos, utvrđivanjem ne/postojanja potrebe za poboljšanjem pet područja EI, ispitivanjem menadžera obiteljskih i malih hotela u Republici Hrvatskoj. Teorijskim istraživanjem obuhvaćen je povijesni razvoj menadžmenta u kontekstu važnosti uloge EI kod osoba na rukovodećim pozicijama, a definirani su i temeljni pojmovi suvremenog menadžmenta i vodstva kao discipline (transformacijsko i transakcijsko vodstvo), kao i uloga i važnost EI osoba koje rukovode (emocije, emocionalna svijest, emocionalne kompetencije), s osobitim naglaskom na obiteljsko poduzetništvo, koje čini većinu navedenog uzorka. Teorijskim istraživanjem obuhvaćene su i znanstvene spoznaje o mjerenju EI, koje prema Mayeru, Carusu i Saloveyu (2000) mora zadovoljiti tri klasična kriterija mjerenja standardne inteligencije, dok ovaj rad mjeri, obrađuje i uspoređuje rezultate samoprocjene anketiranih menadžera. Empirijskim istraživanjem utvrđena nacionalna razina EI uspoređena je s obzirom na regiju u kojoj menadžeri djeluju (Primorska i Kontinentalna Hrvatska). Uzorak je izdvojen na temelju dostupnih podataka Ministarstva turizma i sporta RH, a obuhvatio je 527 obiteljskih i malih hotela u RH, kapaciteta od 5 do 50 smještajnih jedinica (NN, 120/19), poredanih prema županijama i gradovima, čime je stvoren dokument, koji do sada nije postojao i koji može biti polazište za buduća istraživanja na temu EI ljudskih resursa u turističkom poslovanju, a interpretaciju rezultata moguće je povezati s rezultatima budućih istraživanja. Rad problematizira rezultate istraživačke ankete na namjernom uzorku (n32), s obzirom na tri razine pet područja EI menadžera, utvrđujući razine ukupnog prosječnog rezultata svih ispitanika za svako od 5 područja kompetencija (samosvijest, samokontrola, samomotivacija, empatija, društvene vještine), korištenjem preuzetog britanskog instrumenta samoprocjene, sastavljenog prema znanstvenim spoznajama Daniela Golemana. Rezultati istraživanja su potvrdili postavljene hipoteze te je ustanovljeno da su anketirani menadžeri obiteljskih i malih hotela u RH snažni na području EI.