U vremenu koji se vodi pozitivističko–utilitarističko-hedonističkim načelima temeljne značajke filozofije Solovjeva i Tolstoja bivaju asketizam, ljubav i zavisnost od vrhunaravnog principa. Suprotstavljajući se besmislu pozitivizma i opasnostima koje on sa sobom nosi, Solovjev i Tolstoj koriste se filozofijom kao oruđem u humanizaciji ruskog društva. Ova dva autora ukazuju na nužnost nadilaženja egoizma kroz vid ljubavi koja postaje nit vodilja njihovog mišljenja. Želeći potaknuti svakoga čovjeka na kritičko mišljenje i služenje Bogu koriste se mišlju Platona, Schellinga i Schopenhauera te smještaju pojedinca u odnos sa božanskim, ukazujući mu na njegovu kontigentnost i zavisnost od sveobuhvatnog principa koju može u potpunosti spoznati tek proživljavanjem ekstatičke kontemplacije.

In the time which conducted with principles of positivist- utilitaran - hedonistic the main feature of Solovyov and Tolstoy philosophy are asceticism, love and dependence of the supreme principle. Opposing to senselessness of positivism and dangerous who caring with it, Solovyov and Tolstoy are using philosophy like implement in Russian society humanization. Those two philosophers put the point on the necessity of egoism overcoming trough a vision of love which is a guiding light of their opinion. Those two philosophers wont a make an critical meaning in every man for serving to God. They use the mind of Plato, Schelling and Schopenhauer, and also they accommodation an individual person in relationship with goodness. Also the showing to him contingency and dependency of comprehensive princip which can be fully cognize by experiencing ecstatic contemplation.