Hrvatski standardi financijskog izvještavanja stvoreni su sukladno Zakonu o računovodstvu, a podrazumijevaju skup pravila i naredbi kojima se reguliraju transakcije i događaji, a koji su važni za evidentiranje financijskih izvještaja. U skladu sa Zakonom o računovodstvu, financijski izvještaji kontroliraju i pregledavaju sastavljanje i prezentiranje takvih izvještaja za poduzetnike koji nisu u sustavu obveze primjene Međunarodnih standarda financijskih izvještavanja. Financijska imovina se priznaje, mjeri, evidentira i objavljuje propisanom obvezom Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja broj 9, a sastoji od udjela i dionica kod povezanih poduzetnika, zajmova povezanih poduzetnika, sudjelujućih interesa, ulaganja u vrijednosne papire, danih kredita i depozita i ostale financijske imovine. Kratkotrajna financijska imovina nastaje kao posljedica financijskih aktivnosti poslovanja subjekta, odnosno ulaganja novca na rok kraći od jedne godine, a dugotrajna financijska obuhvaća sva financijska sredstva koja dugotrajnim ulaganjem, kreditiranjem ili financiranjem na rok duži od godine dana od datuma bilance. Klasifikacija financijske imovine obuhvaća financijsku imovinu po amortiziranom trošku, po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit, te po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak. Sva financijska imovina se početno mjeri po fer vrijednosti (trošku stjecanja) uvećano za transakcijske troškove, osim imovine čija se promjena fer vrijednosti priznaje u računu dobiti i gubitka (kratkotrajna financijska imovina). Primjenom modela nastalog gubitka, gubitak od umanjenja vrijednosti te otpis kredita može se provesti samo ako postoje dokazi da je gubitak nastao, odnosno da kredit neće biti u cijelosti nadoknađen. Prestanak postojanja financijske imovine dolazi kod isteka ugovornih prava, prijenosa na drugu osobu ili prijenos kontrole bez ograničenja.