Poljoprivreda predstavlja osnovicu za proizvodnju proizvoda koji su od vitalne važnosti za opskrbu stanovništva svake zemlje kvalitetnim prehrambenim proizvodima. Poljoprivreda nekad i poljoprivreda danas znatno se razlikuju, a do promjena je došlo zbog ubrzanog globalnog razvoja nacionalnih ekonomija, posebice u pogledu tehnološkog razvoja. Također, stanovništvo se sve više okreće urbanom načinu života, što je vidljivo posebice u smanjenju broja poljoprivrednih gospodarstava i povećanju broja nepoljoprivrednog stanovništva. Država pokušava raznim potporama i subvencijama održati i potaknuti poljoprivrednu proizvodnju, međutim stanje u hrvatskoj poljoprivredi nije dobrostojeće, vidljivo je nezadovoljstvo poljoprivrednih proizvođača gotovo u svakom pogledu. Nemogućnost ostvarivanja primjerenih prihoda i samim time osiguravanja pristojnog životnog standarda od poljoprivredne proizvodnje prvenstven je razlog napuštanja djelatnosti. Hrvatska svojom domaćom proizvodnjom, unatoč raspoloživim resursima, ne uspijeva pokriti vlastite potrebe u primarnim poljoprivrednim proizvodima, niti u prehrambenim proizvodima. Generalno se može zaključiti o lošim rezultatima domaće poljoprivrede koji u konačnici generiraju nekonkurentan proizvod ili nedostatak proizvoda. Pristupanjem u EU, Hrvatska se obvezala ispuniti pojedine uvjete koji se prvenstveno odnose na poboljšanje standarda življenja poljoprivrednika, a zatim i na ekološke i kvalitativne odrednice poljoprivrednih proizvoda. Osim toga, Zajednička poljoprivredna politika EU i RH obuhvaća razne mjere koje se odnose na povećanje efikasnosti kroz mjere vezane za poljoprivredne površine, ali i potpore poljoprivrednicima. Analizirajući poljoprivredu u Hrvatskoj može se izvući zaključak o neodrživoj poljoprivrednoj površini i povećanju cijena poljoprivrednih proizvoda.