Tečajni mehanizam ERM II predstavlja sustav fiksnih deviznih tečajeva kojim se uređuju odnosi u trećoj, završnoj fazi stvaranja europske Ekonomske i monetarne unije. To zahtijeva prolazak kroz pripremne faze u kojima se moraju ostvariti nominalni kriteriji konvergencije propisani ugovorom iz Maastrichta, dok se pitanje deviznog tečaja nacionalne valute određuje boravkom zemlje članice u tečajnom mehanizmu ERM II. Zemlja koja postane punopravna članica Europske unije mora nakon što ispuni konvergencijske kriterije zamijeniti svoju nacionalnu valutu za euro, kao službenu valutu europske Ekonomske i monetarne unije. No, prije toga zemlje trebaju dokazati svoju spremnost boravkom u mehanizmu ERM II, što je njegova temeljna svrha. Tijekom svog boravka u mehanizmu ERM II zemlja članica uči kako funkcionirati u sustavu fiksnih tečajeva prije nego što potpuno fiksira tečaj u sklopu europske Ekonomske i monetarne unije. Boravak u mehanizmu ERM II obveza je svake članice Unije, a one same dobrovoljno odlučuju kada će stupiti u mehanizam ERM II. U okviru mehanizma se nacionalna valuta zemlje članice veže za euro i utvrđuje se središnji tečaj, koji je rezultat ravnotežnog tečaja što znači da valuta ne smije biti niti podcijenjena niti precijenjena. Postajanjem članice europske Ekonomske i monetarne unije, zemlja članica se odriče svog monetarnog suvereniteta te svoje monetarne ovlasti prepušta Europskoj središnjoj banci. Nakon ulaska u Europsku uniju Hrvatska se također, kao i sve članice, mora podvrgnuti boravku u mehanizmu ERM II.