Kao što je već spomenuto, burza je strogo regulirano tržište na kojemu se trgovanje odvija prema strogo utvrđenim pravilima. U vezi s tim, trgovanje se može odvijati u glavnoj dvorani burze na klasični način ili elektronski, a obavljaju ga burzovni trgovci koji se u SAD-u nazivaju „dealeri“. Burzovni trgovci svoje naloge primaju od burzovnog mešetara tj. brokera, a oni naloge dobivaju od klijenata tj. investitora. Nalozi klijenata mogu biti promptni ili terminski, ovisno o njihovim potrebama. U slučaju promptnog naloga doći će do stvarne prodaje predmeta kupoprodaje (npr. pšenice, kukuruza, soje i sl.), dok kod terminskih naloga toga najčešće nema. Drugim riječima, promptni se poslovi obavljaju odmah, a prodana se roba stvarno isporučuje kupcu koji plaća u skladu s propozicijama burze. S druge strane, standardizirani terminski ugovori kojima se trguje na terminskim burzama predstavljaju mehanizam pomoću kojega se poslovni rizik prenosi s proizvođača i korisnika roba na špekulante koji su voljni preuzeti rizik u zamjenu za mogućnost ostvarenja velikih dobitaka. Iz navedenoga se može zaključiti da osnovna svrha terminskih poslova nije fizička isporuka robe ili stjecanje vlasništva nad tom robom, već formiranje terminskih i budućih promptnih ili spot cijena, odnosno cijena na dan isporuke ili dospijeća terminskog ugovora. Dakle, osnovna razlika između ovih vrsta poslova je u tome što promptni poslovi nemaju špekulativni karakter tj. ugovorenim stranama nije cilj zarada na razlikama u cijeni kao kod terminskih poslova, već upravo kupoprodaja robe.