Nasilje u obitelji se definira kao opetovano nasilje usmjereno prema intimnom partneru ili drugom članu obitelji, a uključuje različite oblike nasilja poput fizičkog, psihičkog, do ekonomskog i seksualnog. Republika Hrvatska je u zadnjih dva desetljeća uložila mnogo napora i uvela (pogotovo u zakonodavstvo) mnogo novina vezanih uz regulaciju nasilja u obitelji. Pritom prvenstveno misleći na donošenje Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Cilj rada je steći uvid u prisutnost nasilja u obitelji. Istraživanje je provedeno na uzorku od 46 (N=46) zatvorenica koje su u studenom 2014. godine bile na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Požegi. S obzirom na cilj istraživanja postavljena su četiri problemska pitanja: koliko često su zatvorenice doživljavale nasilje u obitelji, koliko često su zatvorenice činile nasilje u obitelji, postoji li povezanost između kategorija doživljenog i počinjenog nasilja te koliko je počinjeno i doživljeno nasilje u obitelji povezano s vjerovanjem u mitove o nasilju u obitelji. Rezultati sugeriraju da sudionice češće doživljavaju nego što čine nasilje u obitelji. Gledano prema specifičnim oblicima nasilja, najzastupljenije jest verbalno nasilje a najmanje zastupljeno je psihičko nasilje (i doživljeno i počinjeno). Pokazala se značajna povezanost između kategorija doživljenog i počinjenog nasilja dok se povezanost doživljenog i počinjenog nasilja i vjerovanja u mitove o nasilju u obitelji pokazala pozitivnom za šest od sveukupno 17 mitova. Također se pokazalo da je više mitova bilo povezano s počinjenim nego s doživljenim nasiljem. Rezultati istraživanja mogu pridonijeti izradi programa za prevenciju nasilja u obitelji posebice u dijelu prepoznavanja oblika nasilja s obzirom da dobiveni rezultati ukazuju navedeno.