Ako svatko postavi sebi pitanje s kojom emocijom se najteže "izlazi na kraj", koja se najteže kontrolira, odgovor će najčešće biti – ljutnja. Kada ljutnja prevlada, tijelo se mobilizira za obranu ili za napad, misli okupiraju planovi o osveti ili vraćanju "milo za drago" ili se ljudi fokusiraju na to kako im je nanesena nepravda. Ljutnja je popraćena promjenama u razmišljanju, ponašanju i tjelesnom funkcioniranju. Emocija ljutnje može ići od iritabilnosti do bjesnila. Koliko će ljudi biti ljuti u danoj situaciji, ovisi o njihovoj interpretaciji značenja određenog događaja. Tipovi događaja koji izazivaju ljutnju obično su povezani s prošlošću isto toliko koliko i pravila ili vjerovanja kojih se ljudi drže. Primjerice, ako su osobe u životu prečesto bile zlostavljane, mogu imati tendenciju "biti pripravne" ili imati stav očekivanja kontranapada. Isto tako, takve osobe mnoga aktualna zbivanja tumače kao zlostavljajuća i kao rezultat toga pokazuju kroničnu ljutnju. Kako bi se mogla razumjeti ljutnja i kako se s njom nositi, treba ju evidentirati i analizirati kako bi se mogla uspostaviti samokontrole. Što najviše pomaže u kontroli ljutnje? Ključna je mogućnost anticipiranja i pripreme za situaciju i događaje koji su rizični za gubitak kontrole nad ljutnjom. Ako osoba nauči prepoznati signale koji nagovještavaju početak kretanja ljutnje prema zoni destrukcije, isto tako može pronaći različite metode za ponovno uspostavljanje kontrole ljutnje (primjerice "timeout" ili vraćanje na situaciju prije nego što su se javili znakovi ljutnje, što omogućava izbjegavanje situacija izazivaju ljutnju). Uspostava kontrola ljutnje se postiže različitim tretmanima, a najčešća od njih je kognitivno-bihevioralna. Uspješni tretmani ljutnje postoje u širokom rasponu za odrasle, adolescente i djecu.