U ovome radu govori se o nastavi filma i njezinim sadržajima, kao najistaknutijem dijelu nastavnog područja medijske kulture koja pripada nastavnome predmetu Hrvatskome jeziku. Nastava filma složen je odgojno-obrazovni proces koji utemeljuje i sjedinjuje filmološke i umjetničke sadržaje, s ciljem izgradnje učenikove filmske kulture i filmskoga znanja. S obzirom na masovnu proširenost filmskoga medija, vremenom se pojavila potreba za znanjem o filmu pa se tako i razvila nova znanstvena disciplina koja proučava zakonitosti filmskoga odgoja i obrazovanja – metodika nastave filma. Utemeljena je na učeniku i filmu i teži ostvarivanju uspješne nastave filma, što ovaj rad prikazuje i opisuje. Nastavnik je taj koji usmjerava učenikov filmski odgoj i obrazovanje prema njegovim potrebama i uzrastu te u skladu s ciljevima medijske kulture, odnosno ciljevima nastave filma – razvoj komunikacije s filmom, interpretacija filma te kritičko vrednovanje filmskih sadržaja. Za ovaj su diplomski rad korišteni različiti izvori, od stručnih članaka do stručnih knjiga o filmovima, međutim, film u nastavi medijske kulture, najdetaljnije i najsadržajnije zastupljen je u Težakovoj Metodici nastave filma, čije će se klasifikacije i podjele najviše spominjati i objašnjavati u radu. Nastava filma, njezina uloga u školskom sustavu, kao i izbor filmova za interpretaciju i proučavanje, prikazani su na temelju dokumenata Nastavnog plana i programa za osnovne i srednje škole iz 2006. godine. Objašnjena su i načela nastave filma, metodički sustavi, nastavne metode i sociološki oblici rada, kao ogledni primjeri, za ostvarivanje uspješne nastave filma, zaključno s mogućim ustrojem nastavnog sata filma i suodnosom filma i književnosti, kazališta, stripa, radija i televizije.