U radu se želi objediniti i na što jednostavniji način objasniti jezična previranja koja su se događala oko hrvatskoga jezika u 19. stoljeću, posebice u drugoj polovici 19. stoljeća, kada će se dogoditi sudbonosni događaji za cjelokupni daljni razvoj hrvatskoga jezika. Najprije se žele prikazati povijesno-politička, dakle izvanjezična zbivanja koja su utjecala na cjelokupnu ‘jezikoslovnu scenu’ u Hrvatskoj u 19. stoljeću koju čini više jezikoslovnih škola sa svojim različitim osobinama, te koje se škole za što zalažu, koji su im ciljevi i kolika je u stvari njihova važnost. U radu se također prikazuje na koji se način jedna politička ideologija odrazila na razvoj jezika. Opisan je rad svih hrvatskih filoloških škola u devetnaestom stoljeću te na koji su način hrvatski jezikoslovci sa srpskim jezikoslovcem Vukom Stefanovićem Karadžićem na čelu provodili jezičnu politiku koju Karadžić najvljuje u svome kontroverznome članku Srbi svi i svuda koja je nastala pod izvanjezičnim, prije svega političkim utjecajem, kao i temelje takvog izvanjezičnog djelovanja koji se temelje na političkom pamfletu Načertanije, autora Ilije Garašanina. Nadalje, u radu je opisano na koji su se način hrvatski jezikoslovci, kao pripadnici različitih filoloških škola borili za samoodređenje hrvatskoga jezika. Ovdje se ponajprije misli na zagrebačku filološku školu i jezikoslovce koji se smatraju njezinim pripadnicima i koji su bili suprostavljeni Vuku Karadžiću čije su namjere ugrožavale samoodređenost hrvatskoga jezika, te Karadžićevim pristalicama kojih je bilo među hrvatskim jezikoslovcima – hrvatskim vukovcima.