Ovim diplomskim radom prikazan je uspon Adolfa Hitlera na vlast, odnosno na kancelarski položaj. Rad započinje ulogom Hitlera u Prvom svjetskom ratu, u kojem je on iskusio najveći ushit, ratom i vojskom koja mu je dala smisao, i još veće razočaranje ishodom rata i nametnutim versajskim poretkom. Vrlo brzo je otkrio svoj najveći talent, dar govora. Napadajući komuniste, Židove i versajski poredak pridobio je mase i preuzeo vodeći položaj u stranci. U početku svoje karijere dobio je podršku ljudi koji su ga uveli u visoko društvo i prije svega financirali njega i stranku. Pokušao je nasilno preuzeti vlast u Bavarskoj, poznatim Pivničkim pučem. Zbog neuspjeha puča završio je u zatvoru u kojem se posvetio pisanju djela Mein Kampf. Nakon izlaska iz zatvora potpuno je reorganizirao stranku i od nje stvorio državu u državi. U narednim godinama do izbijanja ekonomske krize nacistički pokret je bio gotovo neprimjetan, a od tada počinje njihov streloviti uspon. Hitler je najbolje što je mogao iskoristio krizu i osigurao podršku goleme mase ljudi. Weimarskoj Republici dani su bili odbrojeni, a u šahovskoj bitci za vlast, kako je jednom rekao Goebbels, Hitler je izašao kao pobjednik. Kraj Weimarske Republike obilježili su kancelari koji su vladali bez podrške parlamenta uz pomoć predsjedničkog dekreta i niz spletki u kojima je prednjačio Kurt von Schleicher. Stanje u zadnjim mjesecima Republike najbolje opisuju Schleicherove riječi: "sedamdeset dana sam bio kancelar i svakog od tih sedamdeset dana su me prevarili".