Tema ovoga rada je radna sposobnost i njezino psihologijsko mjerenje. U uvodu je objašnjeno što je radna sposobnost i zašto je važna za pojedinca i njegov poslovni život. Nije lako smisliti jednu kohezivnu definiciju za radnu sposobnost koju će različiti korisnici, kao što je zdravstveni sustav, mirovinske organizacije, rehabilitacijske organizacije, radnici, zaposlenici, istraživači, zakonodavci, prihvatiti bez problema. Radna sposobnost ne pripada jednom posebnom području znanosti,te se njen koncept mijenjao tokom vremena i kroz razna istraživanja. Jedan od modela koji se koriste za procjenu radne sposobnosti je tradicionalni model koji naglašava ravnotežu između ljudskih potencijala i zahtjeva posla s naglaskom na sposobnost funkcioniranja pojedinca. Novi višedimenzionalni model radnu sposobnost procjenjuje u širem kontekstu radnog okruženja, upravljanja te mikro i makro okolinskih faktora. Radna sposobnost ispituje se procjenom specifičnih individualnih karakteristika pojedinca psihologijskim testovima. Specifični instrument za procjenu radne sposobnosti je indeks radne sposobnost ( engl. Work Ability Indeks), kojega su 1980-tih konsturirali finski istraživači Juhan Ilmarinen i Kaija Tuomi. Upitnik se koristi u raznim Europskim zemljama, Kini i Brazilu. U ovom radu se opisuje indeks radne sposobnosti (WAI) kao mjera radne sposobnosti zato što je jednostavan za upotrebu, te prema raznim istraživanjima predstavlja dobar instrument za procjenu radne sposobnosti. Zatim će se pojasniti uloga psihologa u procjenu radne sposobnosti. Na kraju pokušati će se sugerirati na što bi novija istraživanja trebala obratiti pažnju kako bi se poboljšalo mjerenje radne sposobnosti.