Strateško planiranje predstavlja kontinuiran proces planiranja odnosno odlučivanja o rezultatima koji se namjeravaju ostvariti. Pritom se podrazumijevaju određene aktivnosti, procesi koji se moraju poduzeti kod ostvarenja zacrtanih rezultata kao i načini mjerenja uspješnosti. Strateško planiranje utječe na gospodarski razvoj, omogućuje pronalazak pozicije mnogih organizacija u odnosu na okruženje. Kako bi se strateški moglo planirati, potrebno je analizirati postojeće stanje, utvrditi odnosno definirati ciljeve i strategiju kojima će se postići zacrtani ciljevi usmjereni na dugi rok. Strateško planiranje javne uprave predstavlja sustavan proces odlučivanja o željenim rezultatima, načinima na koje se postižu ishodi, načini njihova mjerenja te kako vrednovati uspješnost organizacije. Donošenjem Zakona o djelovanju i rezultatima vlade u SAD-u bilježi se prvo primjenjivanje strateškog planiranja javne uprave. Nakon toga, diljem svijeta počele su se provoditi slične reforme u javnom sektoru. Zakon o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem RH donosi Hrvatski Sabor 8.12.2017. godine te se njime uređuje sustav strateškog planiranja RH kao i upravljanje javnim politikama. Vrijeme do donošenja Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja javnim politikama je vrijeme improvizacija u kojem je izostalo precizno definiranje ciljeva, strategija razvoja. Stoga se to razdoblje može okarakterizirati kao vrijeme propuštenih prilika koje su imale negativne implikacije u razvoju gospodarstva i hrvatske javne uprave. Naime, još uvijek u Hrvatskoj strateška dokumentacija nije međusobno povezana niti postoji opća, nacionalna, strategija razvoja. Razvoj gospodarstva na nacionalnoj razini prepušten je stihijskom planiranju na lokalnim razinama. Za djelotvornu javnu upravu potrebno je donijeti Nacionalnu strategiju razvoja kojom bi se uskladila strateška dokumentacija lokalne i nacionalne razine, zatim, potrebno je uspostaviti metode za mjerenje rezultata javne uprave odnosno učinkovitosti pružanja javnih usluga, postignutih rezultata kao i trošenja sredstava u državnom proračunu te proračunima županija, općina, gradova. Uspoređujući planiranje u Sloveniji i Hrvatskoj, vidljivo je kako je Slovenija učinkovitija te uspješnija u provođenju mjera odnosno postizanju zacrtanih ciljeva, a time i u razvoju gospodarstva te moderniziranju cijele javne uprave u odnosu na Hrvatsku. Razlog tome je nerazvijen sustav strateškog planiranja u Hrvatskoj kojim se ne može govoriti o učinkovitosti te efikasnosti u provođenju potrebnih mjera za razvoj gospodarstva na konkurentnoj razini te moderniziranju javne uprave. Česte promjene vladajućih u hrvatskoj javnoj upravi uvelike utječu na razvoj gospodarstva te javne uprave. Gospodarski razvoj u Hrvatskoj otežan je i usporen, a time i zaostaje u odnosu na druge države koje prati efikasan, učinkovit i uspješan razvoj.