Suvremeni trendovi razvoja i korištenja sustava područnog grijanja usmjereni su k snižavanju temperaturne razine primarnog kruga. Niže temperature smanjuju transmisijske gubitke, povećavaju učinkovitost proizvodnje i omogućavaju integraciju novih niskotemperaturnih izvora energije kao što su dizalice topline i otpadna toplina. Osim smanjivanja temperature polaza teži se i povećanju temperaturne razlike između polaza i povrata. Povećanjem razlike može se smanjiti protok u toplovodu, a da se korisnike opskrbi istom količinom toplinske energije. Na temperaturnu razliku utječe način vođenja parametara medija u toplinskoj podstanici i stanje u sustavu grijanja potrošača. U ovom radu izveden je model termohidrauličkih procesa u sustavu grijanja referentne višestambene zgrade. Sustav grijanja je putem indirektne toplinske podstanice spojen na mrežu centralnog toplinskog sustava. Osim sustava grijanja zgrada također ima sustav pripreme potrošne tople vode koji je u podstanici spojen paralelno uz sustav grijanja. Kako bi se postigla najniža temperatura primarnog kruga na izlasku iz podstanice određena je optimalna radijatorska krivulja korištenjem niskog protoka u radijatorskom sustavu. Također, zbog mogućih varijacija u temperaturi polaza daljinskog grijanja na pragu potrošača, radijatorska se krivulja određuje u ovisnosti o temperaturi polaza, a ne u odnosu na vanjsku temperaturu. Konačno, napravljena je simulacija rada sustava grijanja u jesenskom i zimskom periodu.