Zemni plin se nameće kao jedina realna zamjena nafti u dugoročnoj budućnosti. Najprihvatljiviji je konvencionalni oblik energije, pogodan za primjenu u različite svrhe, ekonomski povoljan i ekološki najprihvatljiviji energent, a raspoloživ je za dugi period. Najveće svjetske rezerve zemnog plina smještene su na području Srednjeg istoka, čije je strateško tržište Srednja Europa. Tržište prirodnim plinom sastoji se od proizvodnje, usluge transporta, usluge dobave i prodaje, usluge skladištenja, usluge nominacije potrebnih količina, a s druge strane krajnjih kupaca, odnosno potrošača prirodnog plina. U Europskoj Uniji, većina dobave zemnog plina se temelji na dugoročnim ugovorima, a cijena se određuje ovisno o cijeni sirove nafte i naftnih derivata. Cijena primarnih energenata je posljedična kategorija odnosa ponude i potražnje, ali i mnogo složenijih odnosa. Transport plina označava dio cijene koji se odnosi na "prijevoz" plina transportnim sustavom cjevovoda od točke A, odnosno ulaza, do točke B, odnosno izlaza iz transportnog sustava, koji je mjesto gdje plin prelazi u distribucijski sustav plinovoda. Distribucija plina je djelatnost "prijevoza" plina distribucijskim sustavom cjevovoda, od točke A, odnosno ulaza u distribucijski sustav, do točke B, odnosno izlaza iz distribucijskog sustava, gdje korisnik preuzima plin. Opskrba je djelatnost kupnje i prodaje plina krajnjim potrošačima.