Jedan od glavnih problema zaštite okoliša suvremenog društva je kontinuirani porast nastajanja otpada, a njegovo odlaganje na odlagalištima postaje sve opasnije i sve manje ekonomično. Rješavanje problema otpada prepoznato je kao jedan od najvećih prioriteta smanjenja onečišćenja okoliša. S toga je u mnogim zemljama održivo upravljanje otpadom, koje podrazumijeva i sprječavanje njegovog nastanka i smanjenje novih količina, postao glavni politički prioritet. Zato je i Republika Hrvatska, kao članica Europske unije, obvezna razvijati strategije kojima se količina otpada treba znatno smanjiti. Donedavna praksa nekontroliranog odlaganja otpada danas više nije prihvatljiva, pa se pristupa alternativnim rješenjima kao što su bioreaktorska odlagališta otpada. U odnosu na konvencionalna odlagališta, u bioreaktorskim odlagalištima se održavanjem optimalne vlažnosti odlagališta poboljšava mikrobiološka razgradnja organskog otpada, smanjuje se toksičnost otpada, te se postiže povećanje raspoloživog volumena odlagališta i do 30%. Također, u bioreaktorskim odlagalištima otpada nastaju i značajne količine plina koji se zatim može koristiti kao energent, zato se nikako ne smije zanemariti vrijednost otpada jer on nije i ne mora postati smeće, ali se njegovim odbacivanjem i odlaganjem na odlagališta bespovratno gube dragocjene sirovine i potencijalna energija.