Ilirske su Pokrajine važan element hrvatske povijesti koje, nažalost, nisu dovoljno istražene u hrvatskoj historiografiji. Predstavljale su i važan element u Napoleonovoj politici širenja na istok i kontroliranja Jadrana kao trgovačkog središta i dobrog strateškog položaja. Upravo radi toga, odmah po dolasku na prostor budućih Pokrajina 1806., odnosno Dalmacije, Francuzi kreću s reformama u gospodarstvu, školstvu, vojsci, društvu i sl. Kada su 1809. formirane Ilirske pokrajine, a Napoleon je na vrhuncu, sve te promjene stagniraju. Reforme se i dalje provode, ali s manjim intenzitetom. Godine 1813. nazire se kraj francuske vlasti, a nakon Napoleonova pada stvorena je i Sveta Alijansa da se ne bi ovakvo nešto ponovilo. Važne promjene koje su se dogodile bile su gradnje cesta, otvaranje škola, uvođenje Code civila, geodetske i hidrografske izmjere, poticanje prvih novina na hrvatskom jeziku te jačanje patriotizma koji kasnije vodi k narodnom preporodu. London kao središte života Velike Britanije, već je na početku 19. stoljeća imao razvijenije društvo nego neki dijelovi Europe. Upravo se tamo razvija i novinarstvo, iako se ne može ni približno usporediti s današnjim. Iako nisu prisutne igre riječima te manipulacija rečeničnom strukturom, jasno se može iščitati propaganda britanske vlade protiv Francuza. Istraživanjem na koji su se način prikazivale Ilirske pokrajine u londonskim novinama The morning chronicle, The public ledger, The courier, ispostavilo se da je njihovo ime bile korišteno samo za dodatnu propagandu i ocrnjivanje francuskoga imena. Vijesti koje su nekad veoma oskudne, znaju biti veoma čudne i sumnjive vjerodostojnosti, a često ih se ne može potkrijepiti literaturom. Teško je stoga sa sigurnošću utvrditi da li su istinite. Ipak, kao nepresušno vrelo informacija, Ilirske Pokrajine zaslužuju detaljnije istraživanje.