Tekst istražuje cikličan odnos objektivne i subjektivne zbilje, što je objašnjeno na razinama svijeta i društva, kao objektivnih faktora te tijela, svijesti i podsvijesti, kao subjektivnih faktora. Stavljanjem ovih fenomena u odnos, dokazana je njihova međuovisnost i cikličnost. Prvi dio rada istražuje poimanje društva kao objektivne i subjektivne zbilje, kod autora Bergera i Luckmanna te potvrđuje tezu kako je odnos objektivne zbilje svijeta i subjektivne zbilje individue cikličan, odnosno kako je čovjek ujedno proizvođač i produkt objektivne zbilje. Također, navedeno je i Meadovo shvaćanje potpune osobe, kao refleksivne osobe. Nadalje, u drugom dijelu rada dovode se u odnos pojmovi svijeta, tijela, svijesti i podsvijesti te su pojašnjeni pomoću procesa percepcije i spoznaje. Problem odnosa ovih fenomena pojašnjen je, s jedne strane, kartezijanskim dualizmom i fenomenološkom redukcijom te s druge strane, naturalizacijom fenomenologije i enaktivističkim pristupom. Treći dio rada predstavlja fenomen sna, lucidnog sna te fenomen sanjanja, kao pokazatelja podsvijesti pojedinca, koja je konstruirana utjecajima svijeta na svijest pojedinca. Husserlovom poimanju sna i sanjanja suprotstavljena je teorija fenomenologije percepcije Merleau-Pontyja. Prikazano je kako je san manifestacija stvarnosti i podsvijesti, koja je produkt utjecaja stvarnosti na zbilju pojedinca. Na kraju, dokazano je kako mehanizmi potiskivanja dovode do pojave suženja polja svijesti i psihičkih problema kod pojedinca.