Vojna krajina je dugo vremena bila teritorijalno i upravno odvojena od matice zemlje, isprva kako bi pomogla braniti habsburške zemlje od osmanskih napada i opasnosti, a potom kako bi habsburškom caru osigurala stalnu i jeftinu vojsku. Krajinom je upravljao habsburški vladar, odnosno vojne vlasti najprije iz Graza, a potom iz Beča, pretvarajući Krajinu u oslonac svoje vlasti. U hrvatskim se zemljama takvo stanje prihvaćalo sve dok je postojanje Krajine bilo nužno za obranu zemlje, no s hrvatske se strane nastojalo vratiti taj prostor pod stvarnu upravu bana i Sabora.1 Na intenziviranje borbe za ujedinjenje Krajine utjecao je i razvitak hrvatskog političkog života nakon ukinuća neoapsolutizma te širenje nacionalnointegracijskih ideja u drugim europskim državama. Zahtjevi za ujedinjenje Krajine s Provincijalom će se stoga javljati tijekom 19. stoljeća, a intenzivnija borba za ukidanje Krajine početi će 60-ih godina 19. stoljeća. No, Vojna krajina ukinuta je tek 1881. godine. Zašto je dakle proces za ukidanjem Krajine tako dugo trajao? U prvoj cjelini rada biti će prikazana dva desetljeća borbe za ukidanje i ujedinjenje Krajine s Hrvatskom. Ta je borba dugo trajala jer se Hrvatska susrela s mnogim preprekama do kojih je dolazilo zbog različitih interesa austrijske, ugarske i hrvatske strane prema Krajini. U radu će se stoga obraditi politička borba hrvatskih vlasti s najprije bečkim vlastima, a zatim nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske Nagodbe i s ugarskim vlastima te će biti prikazano kako su njihovi interesi utjecali na cijeli proces. Proces ukidanja i ujedinjenja Krajine s hrvatskim zemljama prikazati će se u kontekstu europske političke povijesti, napose u kontekstu AustroUgarske Monarhije. Na kraju prve cjeline obradit će se sve okolnosti te posebni uvjeti pod kojma se odvijalo ukidanje Krajine. Druga cjelina ovoga rada usmjerena je na analizu krajiškog društva u 19. stoljeću i njegove specifičnosti u odnosu na društvo koje je živjelo u tzv. Provincijalu. Ispitat će se koje su i kolike razlike postojale među njima obzirom na njihovu stoljetnu razdvojenost i odvojeni razvitak. Važno je ispitati te razlike jer su one prilikom nastojanja da se krajiški teritorij i njegovo stanovništvo ujedini s Provincijalom, mogle predstavljati znatne prepreke. Krajiško je stanovništvo živjelo drugačijim životom i u drugačijim uvjetima od civilnog stanovništva, zbog čega se nameće pitanje o osobitostima integracije ne samo prostora nego i stanovništva.