Tema ovog rada je problem tuđih umova i asimetrija između spoznaje vlastitih i spoznaje tuđih mentalnih stanja. U temelju problema tuđih umova su slabiji razlozi za vjerovanja u tuđa mentalna stanja nego što su to razlozi za vjerovanja u vlastita mentalna stanja. Prema ortodoksnom stajalištu, ta razlika u vjerovanjima proizlazi iz razlike u izravnosti procesa kojima spoznajemo vlastita odnosno tuđa mentalna stanja. Prema tome, jedan od načina da se riješi problem tuđih umova je da se pokaže kako nema razlike u procesima kojima spoznajemo vlastita i procesima kojima spoznajemo tuđa mentalna stanja. Peter Carruthers izlaže upravo takvu teoriju. Prema teoriji o pristupu propozicijskim stavovima putem interpretacije osjetilnih podataka (teoriji ISA) vlastite propozicijske stavove spoznajemo istim procesom kao i tuđe – procesom koji se zasniva na interpretaciji podataka, a ne (kao što se tradicionalno mislilo) na izravnom uvidu. Na temelju rezultata empirijskih istraživanja relevantnih za problem samospoznaje u radu se pokazuje da je teorija ISA najplauzibilnija od ponuđenih teorija spoznaje mentalnih stanja. Stoga, osim što nudi rješenje za tradicionalan problem tuđih umova, ta teorija ima posljedice i za suvremenu inačicu tog problema – na raspravu između tzv. simulacijske teorije i teorije teorije. Ono što teorija ISA – ni bilo koja druga teorija – nije za sada u stanju riješiti je problem spoznaje osjetilnih podataka, dakle čisto fenomenalnih mentalnih stanja.