Ovim radom htjelo se ukazati na utjecaj zavičaja u stvaralaštvu Tina Ujevića. Rođen u Vrgorcu, živio u Imotskom, Makarskoj, Splitu, Zagrebu, Beogradu, Parizu i Sarajevu, kozmopolitski je pjesnik svjetske veličine. Djetinjstvo u Dalmaciji ostavilo je utjecaja na njegov rad te ga u određenim pjesmama i proznim tekstovima vidimo kao pjesnika krša, bure, kamena, mora i soli. Motiv Dalmatinske zagore pomiješan s morskim korijenima Ujevića je izgradio ne samo na umjetničkom nego i privatnom planu. Analizirani su motivi zavičaja u Ujevićevim djelima. Motivi su podijeljeni na toponime koji su utjecali na Tinov opus te same motive kamena, krša, mora, vatre, nostalgije i čežnje. U ovom diplomskom radu pokazana je Ujevićeva boemska, ali i radoholičarska strana. Često ilustriran kao pjesnik boemskog načina života, u ovom radu je dočarano i Ujevićevo drugo lice. Lice pjesnika koji je svojim radom ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj književnosti. Živeći po svojim pravilima nije odstupao od tenedencije za životom prepunim slobode, neimaštine, ali i velikih literarnih postignuća. Predočeno je i kratko istraživanje o točnom mjestu Ujevićeva rođenja. Hipoteza da je kula Cukarinovića mjesto Ujevićeva rođenja, što je i sam pjesnik tvrdio, pobijena je dokazima dr. Ikice Franića koji je tvrdio kako su u toj kuli mogli živjeti samo fratri, a da je mjesto rođenja Augustina Ujevića bilo u Dizdarevića kuli. Mišljenja kritike o Tinu podijeljena su, no svi su suglasni kako je njegova pjesnička ostavština uvelike promijenila shvaćanje poezije. Svojevrsni “feedback” u Ujevićevom rodnom Vrgorcu održava se kroz manifestaciju “S Tinom u Vrgorcu”. Događajima poput ove manifestacije duh Tin Ujevića i dalje živi.