Abstract | U radu se opisuje javni nastup kroz prizmu pravogovora hrvatskoga jezika, donose se
definicije retorike od antike do suvremenoga govorništva te se navode razlozi učenja
govorništva. Nadalje se navode pripreme govora: prikupljanje, raspoređivanje, sastavljanje,
učenje govora i govorna izvedba te pripreme govornika vježbama za glas i izgovor. Središnji
se dio rada odnosi na govornu izvedbu javnih govornika u kojoj se procjenjuju glas, izgovor,
izražajnost i fluentost ili govorna glatkoća. Procjena i analiza govora može obuhvatiti i ove
osobine: izbor riječi, dužine rečenice, jezične pogrješke, retoričke figure, potkrijepe, govorni
bonton, elegancija izraza, fonogeničnost, disfonije, nosnost glasa, blještavost, hiperkinezije
grkljana, previsoki glasovi, naglasci riječi, izgovor samoglasnika, pogrješke izgovora
suglasnika, izgovorne mane, nedostatnost dikcije, neprovođenje asimilacije, neizražajno
govorenje, slabo rečenično isticanje, odsutnost potrebnih stanki, monoton ritam, prebrz i
prespor govorni tempo. Na kraju rada daju se savjeti kako svladati sram, strah i tremu od
javnoga nastupa.
javni nastup, pravogovor hrvatskoga jezika, govorna izvedba |