Ovaj se diplomski rad bavi proučavanjem jednoga djela o mučeništvu. Kada je riječ o mučenicima hrvatskoga naroda, bitnu ulogu između ostalih zauzima sv. Nikola Tavelić, franjevac i misionar iz 14. st., rodom iz Šibenika. Upravo zato što je prvi hrvatski svetac i mučenik, u hrvatskom je narodu prisutno izrazito štovanje ovoga svetca. Franjevac Dominik Mandić sastavio je i u Rimu 1958. objavio djelo Documenta martyrii B. Nicolai Tavelić et sociorum eius Ord. Min. koje se bavi mučeništvom svetog Nikole Tavelića i trojice njegove subraće franjevaca. Mučeništvo se dogodilo 14. studenog 1391. u Jeruzalemu. Kršćani onoga kraja smatrali su njihovu smrt pravim mučeništvom pa je jedan franjevac detaljno opisao tijek mučeništva na latinskom jeziku. Opis je sastavio prema onome što je sam vidio i doznao od svjedoka. Osim opisivanja mučeništva, djelo sadrži i izjave svjedoka te transkripte presuda. U radu će se analizirati spomenuto djelo na temelju strukture srednjovjekovne hagiografije te na taj način ispitati u kojoj je to mjeri hagiografski spis te koliko se približava historiografskom spisu. Pri tome će se proučiti jesu li uočljiva četiri elementa koja hagiografija treba sadržavati. Djelo Documenta martyrii b. Nicolai Tavelić et sociorum eius ord.min. važno je i za proučavanje povijesti Franjevačkog reda, ali i za proučavanje odnosa kršćana i muslimana u srednjem vijeku. Sv. Nikola Tavelić zajedno sa svojom subraćom zalagao se za dijalog s drugim vjerskim skupinama, a njihovo mučeništvo treba podsjećati na važnost tolerancije, dijaloga i međureligijskog razumijevanja. Stoga će u ovome radu biti osvrt i na ovaj pozitivni vjerski aspekt.