Problemi s kojima se suočava naše društvo rezultat su djelovanja njegovih pojedinaca. Međutim, i pozitivne promjene rezultat su djelovanja pojedinaca, malih i nevažnih: ako se pomaknemo s makro razine, stavimo malo sa strane velike odluke vrhovnih političkih vođa, vodećih ekonomskih stručnjaka ili karizmatičnih vjerskih vođa i zadržimo se unutar lokalnog, uvidjet ćemo kako se one uistinu značajne, za svakog pojedinca presudne odluke koje definiraju njegov život i poziciju u ovom svijetu, donose svakodnevno i to od strane „običnih“ ljudi, „malih“ i „nevažnih“ u širem kontekstu. Ti su ljudi naši učitelji, naši liječnici, naši proizvođači, naši roditelji, naši odgajatelji. Iako su neke odluke, koje donose „veliki ljudi“ vrlo značajne za živote „običnih ljudi“, poput odluka o ratu i miru, poskupljenju hrane, struje ili plina ili ulaska u određene saveze, paktove ili tome slično, takve odluke, koliko god bile presudne za živote ljudi, ostaju u sjeni odluka koje su dio svakodnevnice. Kakvu hranu jesti, kako provoditi slobodno vrijeme, što činiti s otpadom, koju srednju školu upisati, koje zanimanje odabrati, uzeti kredit za stan ili živjeti s roditeljima… Sve su to odluke koje našim, gore navedenim, političarima, ekonomistima i vjerskim vođama, ne znače ništa, a pojedincima znače sve. Te su odluke njihov život. Sociolozi se trude obuhvatiti društvo u cjelini, bave se pojedincima, njihovim interakcijama, njihovim odnosima, njihovim djelovanjima, bave se društvenim grupama, društvenim produktima, samim društvima i odnosima među raznim društvima, religijama ili državama. Trude se na racionalan način objasniti sve relevantne događaje, smatraju da je od presudne važnosti za sociologa da bude u toku s političkim zbivanjima, kako vlastite države tako i onim svjetskim, da znaju što se događa s ekonomijom, državnom i svjetskom, prate nezaposlenost, siromaštvo, obrazovni i zdravstveni sustav. Raspolažu brojkama i teorijama. Polemiziraju o državnoj krizi, neučinkovitosti mirovinskog sustava ili potrebi za reformom obrazovnog sustava. Oni su pomalo filozofi, pomalo političari, pomalo ekolozi… međutim upravo zbog te multidisciplinarnosti koju često podrazumijeva sociologija, ljudi izvan struke često ostaju zbunjeni ulogom sociologa u društvu. Možda ne najprecizniji, ali svakako sasvim realističan odgovor je taj kako je uloga sociologa da doprinesu svojoj zajednici. Područja u kojima je njihov doprinos potreban ima na pretek, a sociolozi sami trebaju odabrati područje za koje se smatraju najstručnijima i svoje znanje i stručnost usmjeriti i učiniti korisnim. Ovaj je rad jedna od ideja gdje bi se ta „stručnost“ mogla usmjeriti i na koji način iskoristiti kako bi se pokušalo utjecati na određeni problem u zajednici.. To je problem vršnjačkog nasilja. Autoričina je želja da ovaj rad ima određenu praktičnu vrijednost. U fokusu ovog rada su djeca prvog razreda osnovne škole, i to iz nekoliko razloga, koji će podrobnije biti objašnjeni kasnije, ali sada se smatra bitnim naglasiti kako je osnovna ideja ovog rada i glavni razlog usmjerenosti na djecu, a ne odrasle osobe, kredo koji glasi: „Build a child and you won't have to repair an adult“. Vjerovanje je to da ako se u djetetu razviju određene društvene vrijednosti, ako se njegovo ponašanje usmjeri od malih nogu u smjeru koji je društveno poželjan, tada to dijete ima sve predispozicije da izraste u odraslu osobu koja se ponaša na društveno prihvatljiv način, u skladu s naučenim. Djeca su naša budućnost. Ona su ljudi koji će donositi odluke. Ljudi koji će biti učitelji, liječnici, proizvođači, roditelji i odgajatelji na koje se oslanjamo, motor koji pokreće naš svijet. Mi smo ti koji im moramo omogućiti da razviju svoj potencijal: da postanu ljudi na koje se možemo osloniti.