Odabir teme „Odgovor Hrvatske na razoružanje Teritorijalne obrane" je kako sam već napomenuo u uvodu, proizašla iz mog osobnog mišljena da ova tema do sada nije bila posebno obrađena nego se o njoj pisalo u kontekstu širih političkih, društvenih i vojnih događanja. Poglavlje s kojim sam započeo ovaj rad odnosilo se na razdoblje koje je prethodilo razoružanju Teritorijalne obrane. U njemu sam nastojao objasniti ulogu i važnost Teritorijalne obrane za Hrvatsku. Također, nastojao sam prema dostupnim podacima prikazati kako su tekle pripreme za razoružanje TO od strane Generalštaba OS SFRJ-a u suradnji s vodstvom SR Srbije. Plan operacije razoružanja TO Hrvatske u potpunosti je uspio, a nadolazeća velikosrpska agresija postala je realnost s kojom se hrvatsko vodstvo moralo suočiti. Hrvatska se našla u nezavidnom političkom i vojnom položaju. S političke strane Hrvatska još uvijek nije bila međunarodno priznata, dok je sa vojne strane bila potpuno razoružana i nespremna za vođenje ratnih operacija s ciljem obrane teritorija Republike Hrvatske. Hrvatske vlasti postale su svjesne da će u mogućem nadolazećem ratu oružje postati strategijska točka o kojoj će ovisiti rasplet krize. Stoga sam u središnjem dijelu diplomskog rada nastojao istražiti kako je pokrenuto naoružavanje Hrvatske unatoč nepovoljnom političkom i vojnom položaju. Naoružavanje Hrvatske podijelio sam na pet različitih poglavlja u kojem sam nastojao prikazati kronološki redoslijed samih događaja. Poglavlja su se odnosila na uvoz oružja iz inozemstva, stvaranje hrvatske vojne industrije, proizvodnju oružja u domaćoj radinosti, novčane pomoći hrvatskog iseljeništva te osvajanje vojarni JNA. Uz poglavlja o naoružavanju Hrvatske dotaknuo sam se i drugih „sporednih“ tema vezanih uz razoružanje i naoružavanje Hrvatske. Stoga sam se dotaknuo i teme neuspjelog pokušaja razoružanja pričuvnog sastava Hrvatske policije od strane srpskih vlasti u suradnji s JNA. Zasigurno najnezahvalniji i najteži dio rada odnosio se na temu ratnog profiterstva. U njemu sam u kratkim crtama nastojao ukratko objasniti kako je nastao problem ratnog profiterstva, u kojem smjeru su se kretale optužbe za ratno profiterstvo te kako je zbog nedostatka podataka zapravo vrlo teško iznijeti nekakve konkretne zaključke. Istraživanje sam zaključio sa temom o osvajanju vojarni i skladišta JNA koja je trajala od rujna do prosinca 1991. godine u kojima je Hrvatska strana osvojila do tada najveće količine naoružanja i vojne opreme. Nakon toga događaja dolazi do stabilizacije crte obrane hrvatskog teritorija i stvaranja oružanih snaga koje su imale za cilj povratak privremeno okupiranog teritorija Republike Hrvatske. Stoga se može zaključiti da je osvajanje vojarni i 53 skladišta JNA bilo od strateškog značaja za obranu Republike Hrvatske, ali i za oslobađanje njezina okupiranoga teritorija, te je samim time bilo i najučinkovitiji hrvatski odgovor na razoružanje hrvatske Teritorijalne obrane u svibnju 1991. godine.