TCP je protokol transportne razine TCP/IP mrežnog modela. Zadatak protokola na transportnoj razini jest osigurati prijenos podataka između dviju aplikacija na udaljenim računalima. Zadatak svakog operacijskog sustava jest implementirati TCP stog po specifikaciji samog protokola, kako bi računalo bilo u mogućnosti komunicirati s ostalim umreženim računalima. U ovom radu sam se osvrnula na implementaciju TCP protokola u Linux jezgri. Linux jezgra napisana je u C programskom jeziku. Implementacija mrežnih funkcija nalazi se velikom većinom unutar net biblioteke. U mrežnom kodu, često se koriste hash tablice (u koje se primjerice, pohranjuju podaci o susjednim protokolima), uvjetne naredbe kompajleru (kojima se provjerava prisutnost nekog uređaja u računalu) te pokazivači na funkcije. Glavna programska struktura mrežnog koda jezgre jest socket buffer, odnosno, sk_buff. Ona sadrži mrežne pakete koji se trenutno procesiraju te njihove upravljačke informacije. Funkcija bilo kojeg mrežnog sloja u Linux jezgri radi sa sk_buff tipovima podataka. Samu implementaciju TCP stoga možemo podijeliti na nekoliko glavnih dijelova: zaglavlja, socketi, trostruko rukovanje, upravljanje vezama, upravljanje istekom vremena, mehanizam pomičnih prozora te mehanizam kontrole zagušenja. Naposlijetku, spomenute su najznačajnije primjene TCP stoga u Linux jezgri, koje većina korisnika susreće svakodnevno.