Boja predstavlja određenu vrstu govora, a njezino shvaćanje zahtijeva poznavanje jezika boje. Vrlo se često njime govori, ali i pogrešno tumači. Kako bi se što učinkovitije svladali izazovi povezani s odbirom nijanse u estetskoj stomatologiji, najvažnije je razumijeti i znanstvenu i umjetničku razinu boje. Riječ je o teškom zadatku jer boja predstavlja apstrakciju, isprepletenu vizualnim i znanstvenim komponentama. Ovoj dilemi pridonosi nesposobnost ljudskog oka za opažanje boje kao čiste, sažete, dosljedne. S obzirom na to da oko ne predstavlja najpouzdanije sredstvo za analizu boje, postoje velike individualne razlike u njezinoj percepciji. Još se početkom prošlog stoljeća otkrilo kako sa stanovišta kontrole boja postoje velike razlike i neusklađenost u sustavima boja, a nastojanja stomatologa u postizanju ujednačenih normi zabilježena su u literaturu. Veća pozornost ovom izazovu usmjerena u 80-im godinama prošlog stoljeća, a nastavljena sve do danas. Naglasak je također postavljen na usku suradnju između stomatologa i zubnog tehničara te na razvoj novih materijala. Najnoviji materijali omogućili su stomatologu postizanje živosti i translucencije stomatoloških nadomjestaka. Lijep osmjeh ne smatra se više luksuzom već potrebom današnjeg stila života.