Nakon ekstrakcije zuba alveola prolazi kroz niz procesa pregradnje što u konačnici dovodi do defekta alveolarnog grebena koji predstavlja problem u kasnijoj protetskoj rehabilitaciji. Kako bi se to preveniralo služimo se postupcima za očuvanje ekstrakcijske alveole. Ti postupci podrazumijevaju atraumatsko vađenje zuba u svrhu očuvanja što više mekog i tvrdog okolnog tkiva nakon čega slijedi daljnji postupak primjene materijala u alveolu. Materijali koji se u tu svrhu koriste mogu biti autogenog, alogenog, ksenogenog i aloplastičnog podrijetla. Obično se nakon punjenja materijalom alveola prekriva nekom vrstom membrane ili transplantatom uzetim s nepca ili tubera. Svrha zaštite punila u alveoli je sprječavanje urastanja epitelnog i vezivnog tkiva iz okoline kako bi na taj način omogućili normalno stvaranje i sazrijevanje kosti nakon ekstrakcije. Po isteku perioda cijeljenja, privremeni protetski rad zamjenjuje se konačnim. Postupak očuvanja ekstrakcijske alveola osigurava zadovoljavajući volumen alveolarnog grebena te stabilnost mekog tkiva za kasniju uspješnu protetsku rehabilitaciju. Tim postupcima mogu se postići dobri estetski i funkcionalni rezultati