Ekstrakorporalna membranska oksigenacija (ECMO) modificirana je vrsta kardiopulmonalne premosnice, a koristi se kao privremena potpora bolesnicima s oštećenom respiracijskom i/ili srčanom funkcijom. Da bi njena upotreba bila indicirana zatajivanje respiracijske i srčane funkcije mora biti akutno, potencijalno reverzibilno, otporno na konvencionalne mjere liječenja, a bolesnikov mortalitetni rizik veći od 50%. Glavne komponente ECMO ureĎaja jesu membranski oksigenator, pomoću kojeg se krv difuzijom preko polupropusne membrane oksigenira, a ugljikov dioksid uklanja, i pumpa za krv, pomoću koje se odrţava adekvatan protok krvi kroz ECMO sustav. ECMO potpora uspostavlja se kanilacijom bolesnikovoga cirkulacijskog sustava, koja moţe biti središnja i periferna. Dvije su osnovne vrste ECMO sustava, VA-ECMO i VV ECMO modalitet. Dok se VA-ECMO modalitet najčešće koristi u kardiotorakalnoj kirurgiji, jer za razliku od VV-ECMO potpore, uz respiratornu pruţa i potporu kardiovaskularnom sustavu, VV-ECMO modalitet preferirana je potpora bolesnicima s teškim respiracijskim zatajivanjem zbog manjeg rizika od pojave komplikacija. Komplikacije vezane uz ECMO sustav relativno su česte, a mogu se podijeliti na mehaničke i medicinske komplikacije. Dok najčešće medicinske komplikacije čine hemoragijske komplikacije, najčešća mehanička komplikacija je stvaranje tromba unutar ECMO sustava. Kako bi se spriječilo stvaranje tromba svi bolesnici na ECMO potpori moraju primati kontinuiranu antikoagulacijsku terapiju. Upravo je monitoring i odrţavanje antikoagulacije jedan od najvaţnijih elemenata skrbi o bolesnicima na ECMO potpori, koja uključuje sve preventivne, dijagnostičke i terapijske mjere. Bolesnikov klinički status se svakodnevno razmatra i na temelju njega donosi konačna odluka o skidanju sa ECMO potpore.