Intrakranijske aneurizme (IA) vaskularne su malformacije moždanih krvnih žila prisutne u malom, ali ne i zanemarivom postotku opće populacije. Mogu se očitovati raznim simptomima i većina ih na sreću nikada neće rupturirati, no upravo je njihova ruptura ono čega se najviše bojimo jer posljedično subarahnoidalno krvarenje (SAH) nerijetko nosi fatalne posljedice ili težak invaliditet. Neurokirurško liječenje IA desetljećima je predstavljalo jedini oblik liječenja sve dok tehnike intervencijske neuroradiologije nisu toliko napredovale da su omogućile dobre rezultate u liječenju pacijenata s IA i nametnule se kao komplementarna metoda neurokirurškom postavljanju klipova. Osnova endovaskularnog liječenja je primjena odvojivih zavojnica (coils) kojima se embolizira aneurizma te tako isključi iz cirkulacije u idealnim uvjetima u potpunosti otklanjajući mogućnost rupture. Pomoćne tehnike kao balonska angioplastika i korištenje potpornica (stentova) omogućuju ili olakšavaju liječenje složenijih aneurizmi prethodno prezahtjevnih ili nedostupnih konvencionalnom neasistiranom koilanju, a potpornice za preusmjeravanje protoka (flow diverters) posljednja su velika inovacija u endovaskularnoj tehnici čije vrijeme tek dolazi. Endovaskularno liječenje sa sobom nosi i određene specifične komplikacije koje treba imati na umu i prije početka liječenja kada odluku o izboru najbolje opcije za svakog pojedinačnog pacijenta donosi multidisciplinarni tim. Endovaskularne tehnike imaju važnu ulogu i u liječenju ostalih intrakranijskih krvožilnih malformacija poput arteriovenskih malformacija i duralnih arteriovenskih fistula. Iako embolizacija zavojnicama nikada neće do kraja istisnuti neurokirurško liječenje, daljnjim napretkom omogućit će sve poštednije liječenje pacijenata s cerebralnim aneurizmama.