Tradicionalno, penetrantna keratoplastika, kojom se transplantira cijela debljina rožnice, smatrala se metodom izbora za liječenje bolest rožnice. No, iako uspješna u liječenju brojnih poremećaja rožnice, penetrantna keratoplastika obilježena je brojnim komplikacijama, poput razvoja odbacivanja donorskog tkiva, i dugim periodom rehabilitacije. Unazad desetak godina, razvojem novih kirurških tehnika, dolazi do ponovnog interesa za lamelarnu keratoplastiku. Lamelarna keratoplastika karakterizirana je selektivnošću, transplantiraju se samo oni dijelovi rožnice koji su patološki promijenjeni, dok zdravi dijelovi ostaju netaknutim. Ovisno o dijelovima rožnice koji se presađuju, razlikuju se prednja, ako se transplantiraju prednji slojevi rožnice, i stražnja lamelarna keratoplastika ili endotelna keratoplastika, ako se presađuju Descemetova membrana i endotel rožnice. Daljnjim razvojem kirurških tehnika, obje su metode doživjele brojne varijacije. Duboka prednja lamelarna keratoplastika metoda je kojom se presađuju prednji slojevi rožnice do maksimalne dubine strome rožnice, gotovo do Descemetove membrane. Tom se metodom dobivaju dobri vizualni ishodi, dok je broj komplikacija manji, a period rehabilitacije kraći. Zbog toga što čuva imunološki integritet oka, ta metoda gotovo u potpunosti isključuje razvoj endotelnog odbacivanja, jedan od najvažnijih razloga odbacivanja donorskog tkiva kod penetrantne keratoplastike. Endotelna keratoplastika s odljuštenjem Descemetove membrane i endotelna keratoplastika Descemetove membrane dvije su novije metode stražnje lamelarne keratoplastike, koje omogućuju selektivno liječenje bolesti endotela rožnice. Ishodi tih metoda bolji su od penetrantne keratoplastike, a komplikacije poput gubitka endotelnih stanica rijeđe. Upravo zbog brojnih prednosti nad penetrantnom keratoplastikom te daljnjim unaprijeđenjima tehnike i tehnologije u svrhu olakšanja izvođenja zahvata i dodatnog smanjenja komplikacija, lamelarna keratoplastika nameće se kao metoda izbora u liječenju bolesti rožnice.