Uvod u područje istraživanja: Asfiksija novorođenčeta, koju karakterizira nedostatna opskrba krvi i tkiva kisikom, jedan je od najčešćih uzroka oštećenja mozga u perinatalnom razdoblju. Klinička manifestacija, tj. lezija mozga koja nastaje kao posljedica manjka kisika i poremećaja cirkulacije naziva se hipoksično-ishemijska encefalopatija (HIE). Prevalencija asfiksije novorođenčadi doseže brojku od četiri milijuna godišnje, rezultirajući dugotrajnim posljedicama po dijete, kao što su cerebralna paraliza, epilepsija i gubitak osjetnih živaca. Dijagnostika i prognostika novorođenačke HIE danas se oslanja na kliničke manifestacije, koje znatno variraju od pojedinca do pojedinca, te na tehnike slikanja mozga. Nedostatak ovakvoga pristupa je nemogućnost rane detekcije patoloških promjena, što je ključno kako bi se na vrijeme primijenila ciljana terapija. Iz tog razloga očigledno je da postoji potreba za pronalaskom kvantitativnih biomarkera pomoću kojih bi se mogao izmjeriti stupanj oštećenja, procijeniti potreba za terapijom i vrsta potrebne terapije te pratiti njena učinkovitost. Svojstva biomarkera prepoznata su u mikroRNA molekulama s obzirom da ih je moguće kvantificirati i u moždanom tkivu i u serumu/plazmi te s obzirom da asfiksija, kao i posljedična HIE, utječu na njihove razine u oba tipa uzorka. Nadalje, terapijska je hipotermija trenutno jedina opcija za liječenje HIE, što dovodi do zaključka da je pronalaženje alternativnih i/ili suplementarnih neuroprotektivnih molekula prioritet u perinatalnoj medicini. Melatonin je obećavajuća molekula u tom smislu, budući da pokazuje antioksidativna svojstva, niske je toksičnosti te lako prijelazi krvno-moždanu barijeru. Obrazloženje teme: Tema ovog diplomskog rada promjene su u razinama dvaju mikroRNA, miR-126 i miR-146a, izazvane hipoksijom-ishemijom (HI), u mozgu i u serumu novorođenih štakora. MikroRNA miR-126 važna je za angiogenezu, dok miR-146a igra ulogu u negativnoj regulaciji urođenih i stečenih imunosnih mehanizama. Ovi su procesi narušeni u stanju hipoksije-ishemije, stoga bi njihova adekvatna modulacija mogla zaštititi još nerazvijeni mozak od neželjenih posljedica. Rezultati: Rezultati ovog istraživanja potvrdili su da melatonin značajno smanjuje oštećenje mozga uzrokovano novorođenačkom asfiksijom te pruža preliminarne dokaze o modulaciji mikroRNA miR-126 i miR-146a nakon hipoksije-ishemije i tretiranja melatoninom mladunčadi štakora. Točnije, RT-qPCR analizom utvrđeno je da su razine obaju mikroRNA znatno promijenjene već u ranoj fazi, tj. sat vremena nakon izazivanja HI. Navedena promjena vidljiva je kako u moždanoj kori, tako i u serumu, što upućuje na to da poremećaj razina mikroRNA u cirkulaciji može odražavati slične promjene u ishemičnom tkivu. Zaključak: Rezultati ovoga diplomskog rada govore u korist endogenih mikroRNA kao potencijalnih biomarkera HIE s obzirom na njihovu tkivnu selektivnost, stabilnost u plazmi te na činjenicu da su vjerni pokazatelji određenih patoloških promjena u moždanom tkivu.