Rezistencija mikroorganizama na antimikrobne lijekove danas je vrlo raširen problem koji dovodi do primjene većih doza lijekova i posljedično veće toksičnosti, neuspješnog liječenja i duljeg zadržavanja u bolnici te, na kraju, povećanog mortaliteta. Stoga se sve više istražuju terapijski nanosustavi nespecifičnog antimikrobnog djelovanja, na koje patogeni ne mogu razviti rezistenciju. Cilj ovog rada bio je ispitati antimikrobnu aktivnost lecitinsko-kitozanskih nanočestica s melatoninom na bakteriju S. aureus ATCC 29213. Kitozan kao polimer izbora ima antimikrobni učinak na široki spektar mikroorganizama, temeljen na nekoliko različitih mehanizama (elektrostatska interakcija s površinom mikroba, vezanje oligomera na DNK, keliranje metala) koji osiguravaju učinak bez mogućnosti razvoja rezistencije. Antimikrobni učinak melatonina pripisuje se njegovom svojstvu vezanja intracelularnih supstrata kao što su slobodno željezo i masne kiseline. Lecitinsko-kitozanske nanočestice s melatoninom pripravljene su ionotropnim geliranjem kitozana i lecitina. U pripravi nanočestica korištena su četiri tipa kitozana koja se međusobno razlikuju po molekulskoj masi (50-150 kDa ili 150-400 kDa) i/ili stupnju deacetilacije (75-90 % ili > 90 %). Srednji promjer i zeta-potencijal nanočestica kretali su se u rasponu od 239,0 do 297,4 nm, odnosno od 23,0 do 31,4 mV. Sadržaj melatonina iznosio je do 5,6 %. Lecitinsko-kitozanske nanočestice s melatoninom nisu inhibirale rast bakterije S. aureus pri koncentraciji kitozana u rasponu od 0,0977 μg/ml do 50 μg/ml. Najveće koncentracije melatonina u suspenzijama nanočestica pri određivanju antimikrobnog učinka bile su u rasponu od 53,2 do 62,3 μg/ml.Otopine kitozana inhibirale su rast bakterije S. aureus pri koncentracijama značajno većim od 50 μg/ml (0,625 mg/ml za otopinu kitozana molekulske mase 50-150 kDa i stupnja deacetilacije 75-90%; 1,25 mg/ml za otopine kitozana molekulske mase 50-150 kDa i stupnja deacetilacije  90% te kitozana molekulske mase 150-400 kDa i stupnja deacetilacije 75-90% ili  90%). Lecitinsko-kitozanske nanočestice pripravljene su metodom ionotropnog geliranja u vrlo razrijeđenim sustavima. Stoga su koncentracije kitozana (100 μg/ml) i melatonina (106,3 do 124,5 μg/ml) u suspenzijama nanočestica bile relativno male. Daljnja procjena terapijskog potencijala nanosustava uključivat će liofilizaciju nanočestica i naknadno resuspendiranje u manjem volumenu čime će se osigurati veća početna koncentracija kitozana i melatonina u sustavu.