Nanostrukturirani lipidni nosači (nanostructured lipid carriers; NLC) druga su generacija lipidnih nanočestica, a razvijeni su s ciljem poboljšanja nanoemulzija ili liposoma. Uklapanjem aktivne tvari u NLC postiže se dugotrajna kemijska stabilnost zaštitom od oksidacije, hidrolize i/ili fotokemijske razgradnje, a struktura i kompozicija NLC određuju profil oslobađanja tako uklopljenih tvari. Jedan od načina izrade NLC je upotrebom visokoturažnog homogenizatora uz (ultra)soniciranje. Cilj ovog diplomskog rada je ispitati utjecaj procesnih parametara izrade nanostrukturiranih lipidnih nosača postupkom visokoturažnog miješanja kombiniranog s postupkom soniciranja na veličinu i raspodjelu veličina izrađenih nanostrukturiranih lipidnih nosača, kao ključnog parametra kakvoće takvih sustava. Nanostrukturirani lipidni nosači pripravljeni su uz različite količine čvrstog i tekućeg lipida te emulgatora ili smjese emulgatora. a homogenizirani su pri različitim brzinama visokoturažnog miješanja. Veličina i disperznost čestica određena je fotonskom korelacijskom spektroskopijom, PCS. Iz rezultata određivanja veličine nanostrukturiranih lipidnih nosača moguće je opaziti da se s povećanjem brzine visokoturažnog miješanja smanjuje veličina nanostrukturiranih lipidnih nosača. Takva opažanja su očekivana jer je povećanjem brzine visokoturažnog miješanja izraženiji proces dispergiranja lipidne disperzne faze u vodenom disperzijskom sredstvu. Povećanjem brzine miješanja indeks polidisperznosti se smanjuje, dok povećanjem udjela vode raste. Značajke nanostrukturiranih lipidnih disperzija podvrgnute su i vizualnom ispitivanju pri čemu se zapažala njihova homogenost i izlučivanje na stijenku čaše.