Tornado je jedna od najjačih i najopasnijih oluja na svijetu. Definira se kao zračni vrtlog u obliku tamnog, vertikalnog lijevka koji se pruža iz olujnog oblaka kumulonimbusa. Za njegov nastanak potrebni su: nestabilna atmosfera, topli i vlažni zrak te smicanje vjetra. U blizini tla nalazi se topla, vlažna i nestabilna zračna masa dok je u višim slojevima atmosfere zrak znatno hladniji. Po prirodi se topla i vlažna zračna mase podiže te se na određenoj visini počinje hladiti, nakon čega dolazi do kondenzacije i oslobađanja energije u obliku latentne topline koja je dovoljna da se uzlazno strujanje toplog zraka nastavi penjati. Strujanje toplog zraka sudara se s ostalim strujanjima hladnijeg silaznog zraka što uzrokuje rotacije koje se pružaju do tla i time uzrokuju nastanak tornada. Većina tornada nastaje u superćelijma: superćelije su oluje u kojima postoji rotirajuća, uzlazna struja nazvana mezociklon. Međutim, tornada mogu nastati i u običnim olujama koje nisu superćelijske, u tom slučaju tornada su vezana za vrlo slabe oluje. Tornado se javlja na cijeloj Zemlji, nad svim tipovima terena i u svako doba dana. Ipak, najviše tornada pogađa SAD, naročito tijekom proljeća i ljeta kad je nestabilnost atmosfere posebno izražena. Iako tornado većinom ne traje duže od 10 minuta, njegova moć je razorna jer brzina vjetra u tornadu može doseći i do 135 m⋅s−1. Postoji više pojava sličnih tornadu. Sve rotirajuće pojave nastaju zbog jakog smicanja vjetra, uzlaznog gibanja, jedino se međusobno razlikuju u načinu formiranja i napajanja. Jedna od tih pojava su pijavice za koje se zna da nastaju na isti način kao i obični tornado pa ih se zbog toga naziva slabim tornadima. Još jedna pojava koja je strukturno slična tornadu je uragan koji za razliku od tornada ima veći promjer, dulje vrijeme trajanja te jači intenzitet. Ostale pojave srodne tornadu su: vrzino, gustnado, vatreni vrtlozi, zimske pijavice te vrtlozi pare ili dima. Dosadašnja saznanja o tornadima temelje se na mjerenjima u realnoj atmosferi, laboratorijskim eksperimentima i numeričkim metodama. Kako je tornado kratkotrajan proces malih razmjera i istovremeno veoma velikih brzina vjetra, mjerenja meteoroloških veličina u njemu su složena, skupa i oskudna. Čak i ako se zna da je okruženje povoljno za nastanak superćelije tornada, prognostičari ipak ne mogu sa sigurnošću reći kada i hoće li uopće specifična oluja proizvesti tornado. Dakako, ni sve superćelije nisu tornado karaktera pa se ni iz svake superćelije ne mora razviti tornado.