Astrofotografija je spoj astronomije i fotografije što nam omogućava predivne poglede u daleke prostore svemira te prikupljanje informacija pomoću kojih možemo proučavati fizikalne procese nebeskih tijela. Za dobivanje fotografije potrebno je poznavati orijentaciju na nebeskoj sferi kako bi precizno locirali i snimili željeni nebeski objekt. Za kvalitetni proces fotografiranja se koristi teleskop koji se sastoji od montaže za usmjeravanje, optike za kreiranje slike te odgovarajuće kamere za prikupljanje podataka. Osnovni element je montaža kojih ima više vrsta. Veličina montaže ovisi o optici koju teleskop sadrži. Na montažu dolazi optika različitih izvedbi, ovisno o broju korištenih zrcala i/ili leća. U teoriji za prikupljanje više svjetlosti pogodno je imati što veći promjer optike, odnosno kraće vrijeme promatranja i veću razlučivost. Teleskopi na Zemlji su ograničeni zbog smetnji u Zemljinoj atmosferi što se naziva seeing te zbog svjetlosnog zagađenja. Za rješavanje ovakvog problema, fotografiranje se vrši što dalje od naseljenih mjesta i na što većim nadmorskim visinama. Za postizanje boljih rezultata, potrebno je odabrati pravilnu ekspoziciju kako bi se prikupila dovoljna količina emitirane svjetlosti nebeskog tijela. Prikupljeni podatci se zatim pohranjuju uz pomoć digitalnih senzora poput komercijalnih fotoaparata koji imaju svega desetak megapiksela ili u profesionalne koji imaju 3,2 gigapiksela poput Vera Rubin Observartorija. Prikupljeni podatci se zatim obrađuju raznim tehnikama kako bi se uklonili šumovi i poboljšala kvaliteta fotografije. Prilagodbom boja i izoštravanjem slike postiže se naglašavanje njenih detalja. Astrofotografija se uvelike upotrebljava u područjima astrofizike i astronomije jer pruža vrijedne podatke o objektima na nebu.