Cilj ovog rada je odrediti socioekonomsku gradsku regiju Dubrovnika i transformaciju pripadajućeg prostora tijekom povijesti. Koristeći rezultate Popisa stanovništva 2001. godine i poseban model izdvajanja, definirana je socioekonomska gradska regija Dubrovnika, koja se sastoji od matičnog grada Dubrovnika i 58 naselja okolice, koji su pod utjecajem Dubrovnika doživjeli određeni stupanj socioekonomske transformacije. Taj je prostor izrazito deagrariziran te čvrsto funkcionalno povezan s Dubrovnikom u obliku dnevnih migracija radne snage iz okolice u grad. Najveće i prostorno najznačajnije promjene se zbivaju nakon Drugog svjetskog rata. Dubrovnik svoj gospodarski razvoj od 60-ih godina 20. stoljeća temelji na djelatnostima tercijarnog sektora, ponajprije ugostiteljstvu i turizmu. Porastom funkcije rada u ovom sektoru potaknuta je transformacija okolice, najprije socioekonomska i demografska, a potom funkcionalna i fizionomska. Stanovništvo okolice se zapošljava u Dubrovniku, a dio njih i trajno doseljava. Sve do 80-ih godina regiju obilježava polarizirani razvoj, s Dubrovnikom kao žarištem. Od 80-ih godina značajna je funkcionalna i fizionomska transformacija okolice, koja rezultira sve većim sadržajima i porastom broja stanovnika u okolici.