Ovaj rad istražuje primjenu Ramanove spektroskopije u analizi gvanina, jedne od četiri osnovne dušične baze koje čine strukturu deoksiribonukleinske kiseline (engl. deoxyribonucleic acid, DNA) i ribonukleinske kiseline (engl. ribonucleic acid, RNA). Gvanin, zbog svoje sposobnosti stvaranja vodikovih veza s citozinom, igra važnu ulogu u stabilizaciji genetskog materijala, čineći ga predmetom intenzivnog istraživanja u biokemiji i molekularnoj biologiji. Ramanova spektroskopija omogućuje preciznu analizu vibracijskih modova gvanina, čime pruža uvid u njegovu strukturu i dinamiku u različitim eksperimentalnim uvjetima. U radu su analizirani Ramanovi spektri gvanina u različitim stanjima, uključujući bezvodno, polikristalno i hidratizirano stanje. Također, razmatrano je kako promjene u pH vrijednosti, prisutnost otapala i temperatura utječu na strukturu, a time i spektar gvanina. Posebna pažnja posvećena je određivanju tautomernih oblika gvanina koji se javljaju ovisno o uvjetima u kojima se molekula nalazi, te njihovoj stabilnosti u biološkim sustavima. Rezultati pokazuju da se Ramanova spektroskopija može učinkovito koristiti za određivanje različitih strukturnih oblika gvanina, identifikaciju promjena u elektronskoj gustoći te praćenje intermolekulskih interakcija koje utječu na funkcionalnost nukleinskih kiselina. Primjena ove metode nije važna samo za osnovna istraživanja, već ima i značajan potencijal u medicinskim i farmaceutskim primjenama, gdje je razumijevanje strukture i funkcije gvanina izuzetno bitno za razvoj novih terapijskih pristupa i dijagnostičkih metoda.