Karbonati, soli ugljične kiseline široko su primjenjivi spojevi kako u industriji tako i u svakodnevnom životu. Najzastupljeniji su karbonati alkalijskih i zemnoalkalijskih metala. Kalcijev karbonat je zasigurno jedan od najviše upotrebljavanih karbonata. Njegova je najvažnija primjena u građevinskoj industriji, ali se koristi i u brojnim drugim industrijskim granama poput industrije papira i keramike. Karbonat s kojim se također učestalo susrećemo u svakodnevnom životu je natrijev hidrogenkarbonat ili soda bikarbona. Uz jednostavne karbonatne soli poznati su i brojni karbonatni kompleksi u kojima se karbonatni ligand može koordinirati mondentatno i/ili didentatno (kelatno ili premosno). Karbonati dolaze u prirodi kao sastavni dio sedimentnih stijena, od kojih je zbog njihovog velikog gospodarskog značaja posebno važno spomenuti vapnence. Ove sedimentne stijene naime sadrže oko polovice svjetskih rezervi nafte. Vapnenci su uglavnom sastavljeni od minerala kalcita, CaCO3. Osim spomenutog kalcita, u vapnenačkim stijenama se mogu naći i brojni drugi karbonatni minerali. Poznate su tri skupine bezvodnih karbonata: skupina kalcita, skupina dolomita i skupina aragonita. U svakoj od navedenih skupina nalaze se različiti mineralni predstavnici karakterističnih kemijskih svojstva. Ugljična kiselina osim anorganskih karbonata može tvoriti i organske karbonate. Organski karbonati su esteri ugljične kiseline koji se danas sve više koriste kao zelena otapala. Njihova sinteza je bila omogućena izolacijom čiste ugljične kiseline. Mogu se prirediti u reakciji s fozgenom, ali se zbog štetnog utjecaja fozgena na okoliš sve više koriste transesterifikacija i oksidativna karbonilacija. Najviše korišteni organski karbonat je dimetil karbonat (DMC). Koristi se prvenstveno kao otapalo, ali i u sintezi drugih organskih spojeva.