Lišajevi se koriste kao uspješni bioindikatori kvalitete zraka budući da onečišćenje zraka može uzrokovati različite fiziološke promjene u lišajevima. Budući da je razina teškog metala kadmija često povećana u onečišćenom zraku cilj istraživanja je bio odrediti učinak kratkoročnog izlaganja otopini kadmija (50 mg/L) na fotosintetski aparat i sadržaj sekundarnih metabolita u lišajeva Parmelia sulcata, Evernia prunastri i Flavoparmelia caperata. Oštećenje fotosintetskog aparata procijenjeno je metodom fluorescencije klorofila a, a detekcija i kvantifikacija sekundarnih metabolita metodom tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti. U sve tri vrste lišajeva optimalni prinos i stopa smanjenja fluorescencije nisu se razlikovali u kontrolnim uzorcima i onima tretiranim kadmijem prvi i treći dan nakon izlaganja dok je osmi dan primijećeno smanjenje vrijednosti što ukazuje na oštećenje fotosintetskog sustava. U sve tri vrste identificirani su sekundarni metaboliti specifični za tu vrstu; salazinska kiselina i atranorin u vrste P. sulcata, evernična kiselina, atranorin i kloratranorin u vrste E. prunastri te protocetrarična i usninska kiselina u vrste F. caperata. U lišajeva s listastim talusom (P. sulcata i F. caperata) izlaganih kadmiju uočena je smanjena koncentracija depsidona salazinske i protocetrarične kiseline, koji se nalaze u meduli lišaja, a povećana koncentracija depsidona atranorina i dibenzofurana usninske kiseline, uobičajenih za korteks. U lišaja s grmastim talusom (E. prunastri) nije došlo do značajnijih promjena u koncentraciji metabolita. Dobiveni rezultati pokazuju da su istraživane vrste donekle otporne na izlaganje kadmiju te da sekundarni metaboliti mogu imati ulogu u otpornosti na teške metale ali da to ovisi o njihovoj kemijskoj strukturi, dijelu talusa u kojem se nalaze i formi rasta lišajeva.