Biološki resursi današnjih mora su pred kolapsom kao izravna posljedica prekomjernog i nekontroliranog izlova. Kao mjeri koja bi trebala doprinijeti očuvanju tih resursa, posebna pozornost se usmjerava morskim zaštićenim područjima. Ovim istraživanjem analizirani su biološki odgovori zajednica priobalnih vrsta riba na različite stupnjeve zaštite unutar granica i neposredno izvan granica Parka prirode „Telašćica“, smještenom u središnjem dijelu istočne obale Jadranskog mora. Koristeći metodu vizualnog cenzusa analizirano je 13 postaja pod različitom razinom zaštite. Rezultati pokazuju slabe i vrlo male učinke zaštite. Nisu ustanovljene značajne razlike u bogatstvu vrsta, prosječnoj brojnosti i biomasi te ukupnoj brojnosti i biomasi utvrđenih vrsta riba s obzirom na različite razine zaštite. Ustanovljene su tek mjestimične, ali značajne razlike u izgledu trofičkih strukturi i dužinske raspodjele riba između različitih razina zaštite. Bez obzira na stupanj zaštite, zajednice priobalnih vrsta riba na području Parka poprimaju izgled piramide u kojoj dominiraju male mikrokarnivorne i planktivorne ribe koje formiraju brojne plove uz minimalan broj vršnih predatora. Svi rezultati neupitno ukazuju na vrlo slabe naznake oporavka ribljih zajednica kao izravne posljedice još uvijek prisutnog ribolova. Općenito gledajući, učinci zaštite u Parku ne ispoljavaju željene razmjere zaštite te je nužno poraditi na boljem upravljanju, strožoj zakonskoj regulativi i češćim kontrolama unutar Parka. Istraživanje je pružilo referentne podatke koji se mogu koristiti za procjenu budućih promjena zajednica u Parku prirode „Telašćica“, posebice nakon što se uspostavi nova hijerarhija u razinama zaštite.