Poslodavac mora zaštititi radnika od svih neželjenih loših ponašanja, uvijek kad nađe da mogu biti prijetnja dostojanstvu radnika na radu. S druge strane postoji pravo radnika u Republici Hrvatskoj na zaštitu dostojanstva na radu koje je ugroženo postupcima uznemiravanja, spolnog uznemiravanja, kao i raznih drugih oblika diskriminacije na temelju neke od zabranjenih diskriminacijskih osnova. Zakon o radu pod zaštitom dostojanstva radnika navodi samo zaštitu od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja, te upućuje da se postupak i mjere glede tog pitanja uređuju, između ostalog, posebnim zakonom. Iz analiziranog posebnog zakonodavstva u Republici Hrvatskoj proizlazi da se radi o oblicima diskriminacije. Uznemiravanje i spolno uznemiravanje na radu mogu također štetiti pravima osobnosti radnika, slijedom čega mu se pružaju određeni pravni mehanizmi zaštite. Pravni mehanizmi zaštite uslijed takvih postupanja postoje i unutar određenih prekršajnih i kaznenih odredaba. Što se tiče samog odnosa prekršajne, kaznene i građanskopravne odgovornosti u predmetima diskriminacije, kao najpoželjnija vrsta sankcija su građanskopravne sankcije, jer se njima, između ostalog, omogućava kompenzacija žrtvama diskriminacije, a istovremeno se sankcioniraju oni koji diskriminiraju. Jedna važna i specifična procesna mogućnost koja stoji na raspolaganju tužitelju kao žrtvi diskriminacije u anti-diskriminacijskom postupku jest odredba o okretanju tereta dokazivanja, čime se olakšava njegov položaj. Zbog mnoštva pravnih izvora, ali i sudske prakse koji reguliraju pitanje koje je tema ovog rada, potrebno je vrlo pažljivo tumačiti nastavnu materiju. Za razumijevanje pojma dostojanstva radnika valja promatrati i međunarodne i europske standarde tako postavljenog prava, koji standardi imaju značajan utjecaj na domaće zakonodavstvo i sudsku praksu, a zbog izravne adresiranosti odredaba ratificiranih međunarodnih ugovora i pravne stečevine EU.