Devetnaesto stoljeće predstavljalo je prekretnicu u preobrazbi tradicionalnog društva u moderno u svim segmentima života uključujući i pravni sustav. Pravni sustavi koji se izgrađuju s modernim zakonicima (građanskim i kaznenim) dijelom će promijeniti dotadašnji pravni položaj žena. Pitanje obrazovanja žena u Banskoj Hrvatskoj nije, za razliku od europskog okruženja, bilo dijelom ženskog pokreta budući da društvene i gospodarske prilike nisu omogućavale njegovo organiziranje. No, neovisno o tome obrazovanje žena je bilo jedno od važnijih i zapravo jedino žensko pitanje za koje je hrvatsko društvo pokazalo značajniji interes. Tek provedbom terezijanskih reformi unutar Habsburške monarhije, koje su ujedno obuhvatile i naše krajeve možemo govoriti o pokušajima uspostave odgojno-obrazovnog sustava koji obuhvaća i žensku djecu. Imenovanjem Ivana Mažuranića za bana 1873. godine započinje reformsko razdoblje u Banskoj Hrvatskoj. Kako je Hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868. godine Banska Hrvatska stekla autonomiju na području zakonodavstva, uprave, bogoštovlja i nastave te pravosuđa, u tim su segmentima i započele reforme. Iako je naglasak bio na uređenju uprave i sudstva i pučko školstvo je za njegova banovanja doživjelo veliki napredak donošenjem Zakona ob ustroju pučkih školah i preparandijah (1874). Sedamdesetih godina započelo je jedno novo razdoblje u obrazovanju žena te se na lokalnoj razni počinje otvarati sve veći broj gradskih viših djevojačkih škola. Prva Viša djevojačka škola otvorena je 1868. godine u Zagrebu. 1892. godina označava prekretnicu srednjoškolskog obrazovanja djevojaka. Odlukom tadašnjeg predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu Izidora Kršnjavog ukinuta je Viša djevojačka škola i preparandija te se otvaraju dvije nove institucije Privremeni ženski licej i Ženska stručna škola. Tipična ženska zanimanja 19. i početkom 20. stoljeća bila su zanimanja učiteljice i primalje i to iz jednostavnog razloga. Ženama onog vremena mogućnost školovanja bila je dostupna jedino na tim područjima. Upravo su učiteljice bile te koje su 1895. godine dekanu Filozofskog fakulteta uputile zahtjev za pohađanje predavanja onih predmeta koje su i same predavale u školama. 1901. godine izdano je Carsko rješenje Odjelu za bogoštovlje i nastavu, kojim je djevojkama dozvoljen upis na redoviti studij a 1918. Godine Vlada Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba je ženama dozvolila upis na Pravni fakultet. Iste su godine pristup predavanjima uz Pravni omogućili i Medicinski te Gospodarsko-šumarski fakultet. Tim činom zatvoreno je jedno razdoblje diskriminacije žena unutar srednjeg i visokog obrazovanja u Banskoj Hrvatskoj.